Hrvatski, 1965
Naslov originaala:
Robert Jungk
STRAHLEN AUS DER ASCHE
Geschichte einer Wiedergeburrt
S nemačkog preveo:
Vlatk Šarić
Jedva da je u cijeloj historiji svijeta, toliko bogatoj ratovima i klanjima, ikad jedan ratni podvig, primjena nekog oružja, izazvala jednim mahom tolike gubitke ljudskih života kao što ih je izazvalo izbacivanje atomskih bombi na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. Istina je, i ranije su ratovi tražili goleme žrtve. Gradovi su i prije sravnjivani sa zemljom, opustošene su čitave zemlje. Ali ono što se zbilo u Hirošimi i Nagasakiju, jedinstveno je po žestini razaranja i neopisivoj grozoti. Stanovnike tih dvaju nesretnih japanskih gradova zadesila je smrt posve iznenada i neočekivano, uslijed razorne siline eksplozije, uslijed nepredočive vrućine što se razvila prigodom eksplozije, uslijed požara koji su do kraja uništili grad. Ali to nije bilo sve. Atomska bomba nije djelovala samo momentalno, razarajući i ubijajući na mjestu, već je i na one koji su slučajem preživjeli eksploziju utisnula svoj žig osuđenih na smrt: atomsko zračenje. Umiranje se nastavilo i nakon eksplozije, deseci tisuća ljudi umrli su strašnom smrću od posljedica djelovanja beta i gama zraka, a stotinu tisuća i više ostalo je doživotno bolesno kao jezovita bilansa krivo usmjerenog dometa ljudskog duha. Ipak je djelovanje tih bombi dugo vremena ostalo nekako prikriveno. Američke okupacione vlasti u Japanu pokušavale su svim sredstvima sakriti pred svjetskom javnošću prave posljedice djelovanja bombi, pa je prošlo više godina prije nego što je svjetska javnost za njih doznala u punom njihovom opsegu i u čitavom njihovom užasu.
Zasluga pisca ove knjige, Roberta Jungka, uglavnom je u tome što je zaista savjesno i ozbiljno zašao u bit stvari, što je dugačkim boravkom na samom licu mjesta, na poprištu katastrofe, na temelju izvještaja, dokumenata i iskaza preživjelih očevidaca, nastojao da dozna punu istinu o katastrofi i naknadnom djelovanju atomske bombe, te da ju je iznio objektivno i bez zataškavanja. Sama katastrofa uslijed eksplozije prikazana je nekoliko puta i priličpno je dobro poznata, ali ono što se dogodilo nakon nje, ono užasno umiranje, iznakazivanje i trajne posljedice, što ih je američka vojna cenzura skrivala, otkrili su svjetskoj javnosti biolozi, liječnici i sociolozi, a vrlo suptilno, iskreno i bez prikrivanja iznio ih je upravo Robert Jungk.
Njegova knjiga sadrži međutim još nešto, što je podjednako važno kao i prikaz samih posljedica djelovanja atomske bombe. To je opis nepovitljive snage čovjeka, prikaz ponovnog uzdizanja Hirošime i nove vjere u život. Čak i na poprištu jedne od najvećih katastrofa čovječanstva, čovjek se nije poklonio, nije se prepustio sudbini, već se uporno i žilavo bori protiv katastrofe i njezinih posljedica, i uspijeva ih pobijediti. Baš to, ta vjera u život, vjera čovjeka u svoju snagu, opis nastojanja da se pobijedi smrt i bolest, predstavlja možda najveću vrijednost Jungkove knjige.
Tekst sa klapne
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
