Hrvatski, 1985
Junakinja romana Beatriz de Dia rođena je davne 1130. godine u Provansi...
Junakinja romana Beatriz de Dia rođena je davne 1130. godine u Provansi.
Bila je žena plemića,najpoznatijega trubadura XII stoljeća Guihema de Poitiersa.Njezina je nevolja u tome što je i sama pjesnikinja.Naime,njezini su pjesmotvori društveno prihvatljivi dok ostaju u granicama konvencija i razbibrige otmjene dame,ali kad se ona zaljubi u svoga "trubadura" Raimbauta,njezina ljubavna lirika smeta i mužu i naslovljeniku.Ojađena,Beatriz odlučuje napustiti taj svijet.Uz pomoć šurjakinje,lijepe Meluzine,Perzefona joj dopušta da odspava osamsto deset godina i probudi se 1968. u vrijeme studenskih nemira u Francuskoj
gdje se pridružuje studentima.Oduševljeno prihvaća poziv istočnonjemačkog novinara da je povede u obećanu zemlju (NJDR,odakle je i autorica).Ali u toj zemlji potpune društvene i zakonske ravnopravnosti žene "trubaduri" su još rijetkost.Ni ondje se žene nisu posve oslobodile, a
kvalitetno novi odnosi tek se stvaraju.Da bi potkrijepila tu tezu,autorica
zbivanjima romana suprostavlja aktualne događaje (studentske nemire,
izbore u Francuskoj 1973, novinske članke,rezultate znanstvenih istraživanja,odlomak iz dnevnika Nadežde Krupske itd.).Rezultata je toga zgusnuta,slojevita,duhovita proza,kolaž - roman prožet simbolizmom i
nadrealizmom.
Ispreplećući realno i irealno,povijesne i mitološke ličnosti s likovima iz
današnjice,autorica pokazuje kako navike i oblici ponašanja u sferi odnosa među spolovima odolijevaju i velikim vremenskim promacima,
čak i političkim promjenama.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
