Hrvatski, 1991
Prodato!Knjiga Tisuću života, jedan put prikazuje otvorene probleme naše književnosti od njenih početaka do naših dana, a s aspekta nekih novih gledanja, novog problematiziranja građe i autora...
Rafo Bogišić, književni povjesničar, kritičar i romanopisac, rođen je 2. ožujka 1925. godine u selu Dubravka u Konavlima. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završio je studij jugoslavistike i talijanskog jezika.
Od 1956. do 1957. godine asistent je na Historijskom institutu JAZU u Dubrovniku, a od 1957. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu radi kao asistent. Na Sveučilištu u Firenci radi kao lektor hrvatskog ili srpskog jezika od 1958. do 1960. godine. Doktorirao je s temom Književno djelo Nikole Nalješkovića 1965. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu gdje je od 1966. docent, od 1972. izvanredni, a od 1977. redoviti profesor i voditelj Katedre za stariju hrvatsku književnost. Od 1970. bio je članom Društva književnika Hrvatske, a od 1977. izvanredni član JAZU, od 1991. redoviti član HAZU.
U književnosti se javlja člankom o Mati Vodopiću i to u »Dubrovačkom vjesniku« 1953. godine. Njegov znanstveni interes usmjeren je ponajprije na područje starije hrvatske književnosti i to posebice na renesansne dubrovačke pisce - Vetranovića, Držića i Nalješkovića. Određeni broj njegovih rasprava posvećen je vezama i kontinuitetu starije i novije hrvatske književnosti, a sklon je i tematskoj kritici hrvatske pastorale, teme smrti u hrvatskoj renesansnoj književnosti kao i pejzaža u hrvatskoj renesansnoj poeziji. Određeni broj rasprava posvetio je vezama i kontinuitetu starije i novije hrvatske književnosti. Njegova čitanja obilježena su metodološkim eklekticizmom, ne unose mnogo novih podataka, ali bacaju novo svjetlo na stare hrvatske pjesnike i njihove opuse.
Za biblioteku "Pet stoljeća hrvatske književnosti" uredio je tri važne hrestomatije (Zbornik stihova XV. i XVI. stoljeća, 1958.; Zbornik stihova XVII. stoljeća, 1967.; Zbornik stihova i proze XVIII. stoljeća, 1973). U njima su prvi put nakon Kukuljevića sakupljeni dotad nepoznati, teško dostupni i raspršeni tekstovi starih hrvatskih pisaca. Priredio je i antologiju stare hrvatske lirike Leut i trublja (1971) koja je doživjela nekoliko izdanja.
Objavio je sljedeća djela: O hrvatskim starim pjesnicima, Matica hrvatska, Zagreb 1968.; Leut i trublja, Školska knjiga, Zagreb 1971.; Nikola Nalješković, Rad JAZU, br. 357., Zagreb 1971.; Na izvorima, Čakavski sabor, Split 1976.; Književne rasprave i eseji, Čakavski sabor, Split 1979.; Riječ književna stoljećima, Školska knjiga, Zagreb 1982.; Akademija »Složnih« ("Dei concordi") u Dubrovniku 16. stoljeća, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 1986.; Marin Držić u književnim krugovima, JAZU, Zagreb 1986.; Mladi dani Marina Držića, Mladost, Zagreb 1987.; Tragovima starih, Književni krug, Split 1987.; Humanizam u sjevernoj Hrvatskoj, JAZU, Varaždin 1988.; Hrvatska pastorala, Zagreb 1989.; Tisuću života, jedan put, Izdavački centar Rijeka, Rijeka 1991.; Dnevnik Vladike Deše, Naprijed, Zagreb 1993.; Marin Držić sam na putu, HAZU, Zagreb 1996.; Zrcalo duhovno: književne studije, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1997.; Vila Hrvatica - antologija hrvatskoga pjesništva humanizma i renesanse, Alfa, Zagreb 1998.
Rafo Bogišić preminuo je u Zagrebu 2010.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
