Hrvatski, 1983
Naslov originala:
Christiane F.
WIR KINDER VOM BAHNHOF ZOO
Prevela:
Mirjana Buljan
lspovijest Christiane F., šestnaestogodišnje ovisnice autentično je svjedočanstvo o tragičnoj "fikserskoj" zbilji u Zapadnom Berlinu. Njezino izgubljeno djetinstvo u "dehumaniziranom" naselju Gropiusstadt, razorena obitelj, snažan osjećaj pripadnosti klapi kao zamjeni za susjedstvo i porodicu, tipični su za sudbinu prosječnoq ovisnika. Adolescentno doba je vrijeme kad mladi tragaju za svojim identitetom, ulogom u društvu, to je etapa između djetinstva i zrelosti kad se mladi čovjek prelama između morala usađenog u djetistvu i etike koju vidi kod odraslih. Kad je 1977. godine objavljena ova knjiga u Njemačkoj, Christiani je bilo šestnaest godina. S dvanaest godina počela je u omladinskom klubu evangeličke crkve, »Haus der Mitte«, pušiti hašiš. Već s trinaest godina, nakon nekoliko "tripova" pod utjecajem LSD-a, u disko-klubu »Sound« prešla je na heroin. A za dnevnu količinu heroina fikseru je potrebno oko stotinu njemačkih maraka. I tako bi Christiane prijepodne odlazila u školu, a popodne bi se pridružila fikserima na stanici podzemne željeznice, Bahnhof Zoo, jednoj od brojnih H-scena. ili bi s prijateljicama otišla na bebi-štajg, gdje su se mlade fikserice prodavale za dvadeset maraka. Christiane potanko i neposredno opisuje ne samo svoju dramu već i drame mnogih ovisnika s kojima se družila; Babsi koja je umrla u četrnaestoj godini od prevelike doze heroina, Andreasa i Livije koji umiru u osamnaestoj godini ... U Livijinu džepu pronađeno je pismo službi socijalne skrbi u Berlinu: "Vjerujern da svaki slijedeći dan može za mene biti sudbonosan. Molim da mi pomognete da ozdravim, da stvorite od mene osobu korisnu za društvo u kojem živirn." lako će ova knjiga bez sumnje šokirati čitatelja, ona je prije svega poučna jer pokazuje rnoguće uzroke ovisnosti, osobito opasnost prvog pokusaja. Jednom riječu: velika opomena mladima, roditeljima, nastavnicima...
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
