Hrvatski, 1956
Prodato!Naslov originala:
Gerhard Kramer
WIR WERDEN WEITER MARSCHIEREN
Prevela s njemačkog:
Mira Manojlović
Iz poslijeratne Njemačke dolazi ovaj snažan i značajan ratni roman. Pisac Gerhard Kramer, veteran Vermahta, jedan je od onih, koji su odlučili da neće nikada više marširati.
Kao i ostal poznati njemački pisci: Remarque, Zweig, Fallada, Plivier, tako i Kramer dramatizira svečanu zakletvu "malog čovjeka", koji je u vlasti snaga s kojima se ne može boriti. Kramer prikazuje njemačkog građanina u uniformi - obično ljudsko biće u službi neljudskog kolosa - vojne organizacije.
Viktor Velten, berlinski pravnik, našao se u septembru 1939. u vrtlogu najveće ratne mašine, koju je svijet ikada upoznao. Kao vojni tumač s oficirskim položajem, u početku se drži strogo rezervirano prema stanovništvu, koje opravdava hitlerovski rat, ali se Veltenmijenja ubrzo, zanesen pobjedama na Zapadu. Slučajni susret sa Korinom u Parizu, njegovom nekadašnjom ljubavnicom, dovodi ga u vezu s francuskim podzemnim pokretom otpora, ali budi u njemu saznanje, da je i sam najamnik u službi zla. Kao i milijuni drugih Veltena nema hrabrosti da se zlu suprostavi: prihvata liniju najmanjeg otpora u nadi da će nadživjeti rat.
Beznačajna veličina u sukobu dobra i zla, Velten je nemoćan da bilo čime utječe na događaje, te ga događaji ostavljaju usamljenog.
Kramer se manje bavi užasima rata, a više zlopakim djelovanjem rata na ljudsku prirodu. Pred čitaoca iznosi šaroliku, ali uvjerljivu galeriju "malih ljudi", zapletenih u zamke rata: Mortenson, manijak, teški alkoholičar, baca među vojnike ručnu granatu; Šnufaze, odvratni svodnik, doživljuje smrt u sjaju zakašnjele slave; Korina i njeni prijatelji zbog Veltenove skoro nehotične izdaje, bivaju mučeni od Gestapoa zbog svoje stvari. I na kraju ovog kolopleta ratnih zbivanja; slika rasula demoralizirane armije s tragikomičnim situacijama.
Roman "Mi ćemo marširati daljhe" ujedno je i opomena: Njemačka sada opet maršira a nepokajničke slike pojedinih likova u zaključnim poglavljima ovoga romana nepokorne su snage, o kojima danasmoramo razmišljati.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
