Hrvatski, 1987
Prodato!Mula Mustafa Bašeskija (Ševki) je bošnjacki ljetopisac. Roden je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine. Pretpostavlja se da je umro 1809. godine u Sarajevu.
Biografija
O ljetopiscu Bašeskiji znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegova života i rada.1 Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija sa pjesnickim pseudonimom Ševki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže. Roden je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Pocetno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu medu svojim vršnjacima, vidimo po tome što postaje kalfa. Bašeskija je izucio i kazazski zanat kod majstora Šahinbašica, kazaza i imama jedne sarajevske džamije, o kojem se ljetopisac ne izražava najljepše. I nekog Mahmuta Zaimovica spominje kao svog drugog majstora u kazazskom zanatu. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nikako bavio kazazskim poslom, nego je, vjerovatno, produžio naukovanje u kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije džamije. Dvije godine kasnije primio se i dužnosti imama i hatiba Buzadži hadži-Hasanove džamije.
Bašeskija se nije zadovoljio ni sa mualimskom službom koju napušta i 1763. godine postaje narodni pisar (katibi-am). Ovo ce odsada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali ducan u Mudželitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, žalbe, ugovore, potvrde, popisivao ostavštine umrlih gradana i drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i cinjenica što on kasnije iznajmljuje drugi, veci ducan i angažuje i druge pisare za pomocnike. Pored toga, u dva navrata bilježi prihode i konstatuje koliko je papira utrošio za pisanje.
Svoje licno obrazovanje i usavršavanje Bašeskija i dalje ne napušta, pa ga vidimo kako sluša predavanja o šerijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese Mehmed-Razi Velihodžica. Kod šejha Hadži-Sinanove tekije hadži-Muhameda izucava misticizam (tesavvuf) i stupa u derviški red Kaderija. U svom ducanu, pored pisarskih poslova, poducavao je i ucenike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i šerijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine bilježi kako se sa nekoliko prijatelja jednom sedmicno sastajao u kuci nekog Vilajetovica na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posvecivali citanju knjiga. Takva sijela uz halvu održavana su i na drugim mjestima u Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva".
Bašeskija nam je ostavio nešto podataka i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed bice da je umro dok je Mustafa bio još kao dijete, a majka mu Fatima, kci Mehmed-hodžina, preudala se za nekog mutapciju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se oženio vrlo mlad sa Safijom, kcerkom Mustafa-age Cartozana. Do 1778. godine rodilo mu se devetoro djece, od kojih je te godine na životu samo troje, dvije kceri i sin Mustafa, kojeg je on dao da uci berberski zanat. Deseto dijete mu je rodeno 1782. godine. Od tri kceri, koliko ih je sada imao, dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783. godine. Prema tome, Bašeskiju su nadživjeli samo jedna kci i sin Mustafa. Bašeskija je roden i sve do 1759. godine bio nastanjen u Mimar Sinanovoj mahali, ali je spomenute godine kao imam Buzadžica džamije iznajmio Šebešlica kucu u istoj mahali, odakle se ponovno 1773. godine vraca u svoju kucu u Mimar Sinanovoj mahali.
Godine 1760. Bašeskija je putovao u Beograd radi sredivanja poslova oko ostavštine njegovog ujaka Topal Osman-age, bašeskije 97. džemata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim ovog kratkog odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabilježio da se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgošcu kod Kaknja i tu se primio mualimske dužnosti. Da se brzo razocarao, pokazuje cinjenica što se vec 30. februara 1782. godine vraca u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je preuzeo i dužnost imama Buzadžica džamije, pa i ovu dužnost uz još jedan kraci period obavlja sve dok se nije razbolio. Godine 1800. postao je službenik Husrev-begova vakufa primivši se dužnosti džuzhana. 1801. godine ljetopisca je dohvatila kap.
Sve do danas nije bio ustanovljen tacan datum Bašeskijine smrti. Vecina autora koji su ranije pisali o Bašeskiji pretpostavljaju da je on umro 1803. godine, dok Muderizovic, koji je prevodio Ljetopis Bašeskije, smatra da je ljetopisac umro 1805. godine, što bi se zaista i moglo zakljucivati na osnovu samog Ljetopisa, jer posljednje vijesti, koje nam je Bašeskija ostavio u Ljetopisu, potjecu iz hidž. 1219. godine koja odgovara 1804/805. godini. Medutim, prema našim najnovijim istraživanjima ustanovili smo da je Mula Mustafa Bašeskija umro 18. augusta 1809. godine. Naime, u fragmentarno sacuvanom Ljetopisu Mustafe Firakije, a za kojeg pretpostavljamo da je sin Mula Mustafe Bašeskije, stoji i sljedeca bilješka: "7. redžeba ili 6. agistosa 1224. u petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vjecnost naš otac Mula Mustafa. Neka je na njeg Božja milost!" O Mustafi Firakiji i njegovom Ljetopisu bice govora još i kasnije. Prema tome, Bašeskija je, nakon što ga je dohvatila kap 1801. godine, još ponešto bilježio u svoj Ljetopis do 1804/805. godine, a potom je, pošto ga je savladala bolest, prestao bilježiti dogadaje i umro, kako smo vidjeli 18. augusta 1809. godine. Napominjemo da je i Bašeskijina majka Fatima, koja je umrla 1772. godine, od iste bolesti ležala više godina, ali se u pocetku bolesti 2-3 godine mogla pomalo kretati, pa se prema tome može pretpostaviti da je ova bolest u porodici Bašeskije bila nasljedna.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
