Srpski, 1958
Naslov originala:
Константин Паустовский
Разливы рек
и
другы повести
S ruskog preveli:
Tankosava Kašiković i Malik Mulić
Zaštitni omot:
Omer Resić
Ovaj izbor pripovjedaka Konstantina Georgijeviča Paustovskog, koji, pored Šolohova, spada u red najpopularnijih pasaca savremene sovjetske književnosti, nastao je kao proizvod jednog romantičarskog razdoblja Revolucije i građanskog rata, u kome mašta o boljem životu neznači samo izraz političke svijesti nego i prijeku potrebu pokoljenja čija je mladost prošla u ratu. Optimističko - romantičarski zanos Paustovskog, koji njegovim djelima daje osobitu draž, tako se prepliće sa stvarnošću da je nenadoknadivo dopunjuje i nimalo ne smeta da Paustovskog smatramo piscem realistom.
Majstorski su komponovane stranice kojima se opisuje dirljiva istorija slavnog slikara ruskih pejsaža Isaka Levitana, koji je do kraja života ostao nesvaćen od sredine i vremena u kome je živio ( Isak Levitan) ; ili lirski uzbudljiv opis putovanja u progonstvo na Kavkaz velikog i nesrećng ruskog pjesnika Ljermontova (Kada se rijeke razliju) ; ili upečatljiva slika državne livnice u Petrozavodsku, u kojoj radi francuski oficir Šarl Lonsevil - slika tako snažna da gotovo osjećamo kako nam oči grize dim čađavih livničkih radionica, da gotovo vidimo i pod svojim prstima osjećamo ožiljke na žigosanom licu nekadašnjeg pobunjenog kmeta, starca Kalistratova. Osjećamo i znamo nije to samo žig na licu jednog čovjeka - to je pečat cijele jedne epohe u kojoj su radnici osim topova i ukrasnih ograda za dvorce i parkove livali i okove za sebe i svoju braću(Sudbina Šarla Lonsevila).
Književnom talentu Paustovskog svojstveno je osjećanje stvarnosti povezano sa snažnom spontanošću da živo istakne likove ljudi obuzetih stvaralačkim radom, kao i lirske opise prirode i bogatstvo mekoće i prefinjenosti umjetničkog izraza.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
