Hrvatski, 1971
Naslov originala:
André Malraux
LES CHÉNES QU’ON ABAT . . .
Prevela:
Alka Škiljan
Već u svojem prvom svesku "Antimemoara" André Malraux je, ocrtavajući među ostalim ljudima s kojima je dolazio u dodir i portret generala de Gaullea, dao naslutiti koliko je fasciniran njegovom izuzetnom ličnošću i koliko mu se divio. Zato nipošto ne začuđuje da je poslije generalove smrti objavio knjigu koja je posvećena isključivo toj izvanredno zanimljivoj i velikoj ličnosti - svakako jednoj od najvećih u francuskoj povijesti. U knjizi "Hrastovi koje obaraju . . . " (za koju je naslov uzeo iz teksta što ga je Victor Hugo napisao u povodu smrti Théophila Gautiera: "O, kakav surov zvuk u suton stvaraju hrastovi koje za lomaéu Heraklovu obaraju!") Malraux u obliku intervjua - kako to sam kaže u predgovoru knjizi - predstavlja čitaocima de Gaullea "nesamo kao generala nego i kao povijesnu ličnost" na temelju razgovora što ga je vodio s de Gaulleom 11. prosinca 1969. na njegovu imanju u Colombeyju.
Knjiga je podijeljena na tri dijela: u prvom dijelu zabilježen je razgovor prije podne, koji je bio posvećen ponajviše povijesti, u drugom razgovor za vrijeme ručka, u kome se govorilo o raznim temama, a u trećem razgovor poslije podne - razgovor posvećen gotovo isključivo filozofsko.metafizičkim temama i smrti.
U tom širokom dijapaonu tema Malraux je omogućio čitaocu da kroz niz monologa sagleda ličnost čovjeka "koji je bio obuzet Francuskom kao što je Lenjin bio obuzet proletarijatom", a koji je ipak izrekao riječi najoštrije kritike upravo na račun te Francuske i Francuza "koji više nemaju nacionalnih ambicija". S obzirom na izuzetnost de Gaulleove ličnosti i zanimljivost njegovih opservacija u tim - nazovimo ih tako još jednom - "monolozima", koa i na izuzeznost ličnosti koje je - poprativši ih svojim razmišljanjima - te generalove monologe iznijela javnosti, posve je razumljivo da je ova knjiga naišla nagolemo zanimanje ne samo u Francuskoj (gde je u prvih nekoliko tjedana prodano blizu trista tisuća primjeraka knjige) nego i u čitavom kulturnom svijetu.
Tekst sa klapne.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
