Magyar, 2008
Egy szovjet iskolás lány naplója 1932–1937
Fordította:
Sarnyai Csaba
A tizennyolc éves moszkvai diáklányt, Nyina Lugovszkaját 1937-ben öt év kényszermunkára ítélték, melyet egy kolimai börtönlágerben kellett letöltenie. „Bűne” mindössze annyi volt, hogy apja egykor a szociálforradalmár (eszer) pártban tevékenykedett, majd a NEP idején sikeres magánvállalkozást, pékséget hozott létre, ahol több száz embernek adott munkát (s mindez elég volt hozzá, hogy száműzzék Moszkvából). Maga Nyina pedig 1932-től, tizenhárom éves korától kezdve naplót vezetett, amelyben kamaszkori vívódásai, iskolai kalandjai, első romantikus vonzódásai mellett leírta véleményét a bolsevik rendszerről is, amellyel szemben „iszonyatos haragot” érzett, mert elvette tőle az apját.
Nyinát „Sztálin elleni terrorista akció szándékával” vádolták, s ő mindent „bevallott”. „Azt terveztem, hogy a Kreml kapujában várok majd arra, hogy Sztálin kijöjjön, és akkor lelövöm” – olvasható a kihallgatási jegyzőkönyvben, s ennek alapján Lugovszkaját sokáig nem is rehabilitálták. Az ötvenes években, a hruscsovi „olvadás” idején senki sem kérdezte meg tőle, hogy milyen kínzásoknak volt kitéve a két hónapon át tartó vizsgálat alatt.
Nyina sorsa akár tipikusnak is mondható: egyike csupán a sztálini rendszer sok millió ártatlan áldozatának – a különlegessége csupán annyi, hogy az NKVD aktái között megőrződött a naplója. Egy koraérett, depresszióra és önmarcangolásra hajlamos, igazi írói tehetséggel rendelkező lány titkos gondolatai, aki egy pillanatig sem hitt a propagandának: Sztálint gazembernek, a kommunistákat az orosz szabadság eltipróinak tartotta.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.