Hrvatski, 1980
Paňcatantra(Petoknjižje)je najpoznatije djelo stare indijske proze i jedno od vrhunskih ostvarenja klasične sankrtske književnosti...
Paňcatantra(Petoknjižje)je najpoznatije djelo stare indijske proze i jedno od vrhunskih ostvarenja klasične sankrtske književnosti.Po rasprostranjenosti i broju jezika na koje je do danas prevedeno stavljaju ga na treće mjesto u svijetu,odmah iza Biblije i Komunističkog manifesta.To
je,po obliku,zbirka basni,priča i pripovijedaka,u kojima ljudi i životinje nastupaju istovremeno i jednakopravno,te se oba svijeta isprepleću i stapaju u jedan,a po sadržaju to je zbornik životne mudrosti i nauk o umijeću vladanja.Kao mogući autor spominje se brahman Višnušarman,a kao najvjerojatnije,ali također neutvrđeno vrijeme nastanka,3.stoljeće n.e.
Skladna i rafinirana tvorevina klasične sanskrtske književnosti zarana je počela,kroz mnogobrojne prerade,dorade i prekrajanja i kroz prijevode prijevodâ,poprimati oblik pučke knjige,pa je takva,u različitim verzijama stala prodirati i na Zapad još u 12. stoljeću,posredstvom perzijskih i arapskih prijevoda.Od tada do danas Paňcatantra zauzima važno mjesto u
kulturi Zapada,ne samo zato što je obogatila evropske književnosti novim
motivima i pričama,već i zbog toga što je,pojavivši se u vrijeme začetaka
mnogih od njih,aktivno sudjelovala i u oblikovanju njihova književnog izraza.Najstariji sačuvani staroslavenski prijevod potječe s kraja 13. ili početka 14. stoljeća,ali gotovo je sigurno da je Paňcatantra u staroslovensku književnost ušla još i prije,pa je tako ugrađena i u same početke naše pisane književnosti.U 19. stoljeću Evropa ponovo otkriva
Paňcatantru,i odonda se pojavljuju prijevodi na gotovo svim jezicima,pa i na našem,ali se sada prvi put,u ovom NAPRIJED - ovu izdanju pojavljuje u prijevodu sa sanskrtskog izvornika najstarija i najcjelovitija
recenzija Paňcatantre,sačuvana pod naslovom Tantrâkhyâyika,
koja je od svega sačuvanog materijala najbliža izvorniku.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
